Na otoku Solti danas se vec broji desetak naselja. Ta su naselja razdijeljena u pet zupa u kojima samo tri zupnika obavljaju liturgijske sluzbe u svih dvanaest vecih ili manjih crkava na otoku. Od dvanaest soltanskih crkava pet ih je zupnih, dvije su zavjetne i mjesne, dvije su pojedinacni zavjeti, dvije su grobljanske, ali imaju velike povijesne tragove.

Jedna se doista danas nalazi na groblju, ali tom groblju ona toliko prethodi i toliko nadilazi svojom povijescu, svojim znacenjem i funkcijom da postaje iznimka od svih soltanskih crkava pa je zato sada i dobila pravo ime koje joj pripada, to jest marijansko svetiste otoka Solte. To je crkva Gospe Stomorije, Uznesenja Blazene Djevice Marije, pucki nazvana Gospe u Borima, uz koju se razvilo groblje Gornjeg Sela i Stomorske.

Crkva Gospe u Borima dosla je 1995. godine to proglasenja soltanskim marijanskim svetistem kroz tri vrlo duge etape. U doba hrvatske srednjovjekovne drzave izniknula je na tom prekrasnom mjestu muska benediktanska opatija sv. Marije. Po njoj se nazvala uvala ispod nje "valla di s(an)ta Maria" -- Stamarija -- Stomorija -- Stomorska. Opatija se sastojala od crkve i samostana, a prvi ures i objekt poboznosti nakon utemeljenja opatije bila je Gospina slika, koju su po svim izgledima izradile ruke domacih majstora.

U 15. stoljecu dolazi do propadanja benediktanaca svugdje po svijetu pa i na Solti. Samostan je tada razoren, a njegove posjede Papa predaje splitskom arhidjakonatu (1452.), koji se od tada brine za ostatke samostana i za oronulu crkvu u kojoj se cuva zavjetna slika. Splitski arhidjakoni salju na ovo mjesto svecenike i laike koji se nazivaju "pustinjaci sv. Marije." Ova druga etapa "rasta" buduceg svetista traje do gradnje nove crkve na starim temeljima sto je izvrsila Bratovstina sv. Ivana Krstitelja iz Gornjeg Sela (1776.) ili do smrti posljednjeg svecenika pustinjaka 1811. godine.

U trecoj etapi razvitka, pod upravom zupe i Bratovstine sv. Ivana Krstitelja u Gornjem Selu, groblje polako guta stare posjede opatije, ali u isto doba stovanje se ove Gospine slike i crkve siri po cijelom otoku pa i izvan njega i tako se utemeljuje vrlo potrebna predsvetisna praksa i tradicija koja je urodila rezultatom proglasenja svetista.

Dakle, praksa i tradicija je sto svecanije proslaviti blagdan Gospe u Borima i to na njezin blagdan Velike Gospe (15. kolovoza). Proslava pocinje dan uoci kalendarskog 15. kolovoza hodocascem iz svih mjesta na otoku i sv. misom u crkvi Gospe u Borima u vecernjim satima (obicno oko 8.00 navecer). Sutradan, odnosno 15. kolovoza, odrzava se jutarnja sv. misa u istoj crkvi. Zbog duge tradicije dan prije blagdana i sam blagdan slave se uistinu prema puckim obicajima otoku.

Pripremio: Andrija Jakovcevic
Izvori: Slobodna Dalmacija